Postavljena je nova pričaonica s novim sustavom. Pričaonica je do sada radila probleme sa serverom pa smo je, u nadi da će to riješiti probleme, odvojili od samog portala i korisničkih računa.
To znači da se obavezno prvi puta morate ponovno registrirati na samoj pričaonici. Kliknite link za pričaonicu i tamo pročitajte uputstva. Treba samo upisati korisnički ime, lozinku i e-mail koji moraju biti jednaki kao i na portalu te kliknuti na Save. Nakon toga se login na pričaonu ostvaruje putem tog korisničkog imena i lozinke.Ukoliko imate problema sa logiranjem na chat molim vas obratite se na nick bobo porukom.Hvala
Prosli smo brojku od 1000 registriranig korisnika...Hvala vam
Savjet stručnjaka
Želite li postaviti pitanje i dobiti stručni odgovor naša draga suradnica logoped će vam odgovoriti na forumu u rublici Savjet stručnjaka pod temom defektolog logoped.Svoju stručnu suradnju ponudio je i socijalni radnik kojem takođe možete postavljati pitanja u forumu pod temom socijani radnik.Hvala
Prema "Glasu Istre" od 20. svibnja 2008. (članak "Lako je razvesti se, sve ostalo je teško") U Istri su, kako kažu podaci Državnog zavoda za statistiku, u 2006. godini vjenčana 1.103 para, a 213 ih je zatražilo rastavu. U državi je iste godine poništen 4.651 brak. U najvećem broju supružnici su bili u dobi između 30 i 39 godina, a slijede oni između 40 i 49 godina.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 42% brakova razvedenih u 2007. godini trajalo je duže od 15 godina.
Prema "Vjesniku" od 3. svibnja 2002. - članak "Može li samac biti nesretan?" - oko 20% stanovnika Zagreba (dakle oko 200 000 ljudi) su samci.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2007. godini na 100 sklopljenih brakova 21 je razveden.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku dok je u 1970. prosječna dob pri sklapanju prvog braka bila za žene 21,6 godina i za muškarce 25,5 godina, u 2005. godina je prosječna dob pri sklapanju braka za žene bila 26,3 godine i za muškarce 29,3 godine.
Prema "Jutarnjem listu" od 12. svibnja 2008. (članak "Razvedeni i nesretni") u Hrvatskoj se 2006. godine raspao 4651 brak, od čega se 1137 brakova te godine raspalo u Zagrebu. Iste godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u zemlji su sklopljena 22 092 braka.
Izbor Predloška
Dobrodošli
Autor: bobo,
Objavljeno: 27-04-2009 21:37
Pregledano : 1457
Dobrodošli na portal razvedenih, udovica, udovaca i svihkoji osjećaju samoću.Pitanja vezana za portal i pricaonicu molimo da se obratite na nick bobo privatnom porukom. Molim korisnike da popune profil i koriste Mozilla Firefox (skinite ga na www.besplatne-stvari.com/mozila-firefox-download/ ) radi što lakše komunikacije.
Želimo da se na portalu osjećate kao u svom domu i da svojim člancima kreirate izgled naslovnice portala.Hvala!
Eto prođe puna godina dana kako sam ovdje i mogu reć da mi je bilo lijepo.Došao sam tu sa problemima, mislim kao i većina nas, razvod, borba za skrbništvom, usamljenost, pa mogu reć i mala depresija.Viseći danonoćno ovdje na portalu sreo sam jako puno dobrih ljudi, većinu sam njih i upoznao i ostaju mi u lijepom sjećanju.Puno su mi pomogli savjetima,razumijeli su me i podržavali.Bila su to lijepa druženja na chatu uz mnoštvo narodnih šala i pošalica :), ali i ozbiljnih razgovora.Ali još lijepša su bila okupljanja u živo na roštiljadama.Ulazio sam na chat nekad i potištet i ne baš dobre volje, a odlazio vjerujte mi sa osmjehom na licu.Jer sam ovdje sreo ljude koji me razumiju, ne da nemam frendova i drugdje, al oni su svi u sretnom braku ili bar tako kažu, pa me i ne razumiju.Ipak smo se ovdje okupili svi sa sličnim, ako ne i istim problemima, tako da sam osijetio da i ja mogu negdje pripadati, a ne da me gledaju kao da sam gubav, a gubav nisam, samo sam razveden.Zahvaljujem i Bobi na ovom portalu, jer da nije njega, ne bih upoznao meni drage ljude, a ni ženu koja mi jako puno znači.Nadam se da će ovaj portal još dugo,dugo opstati jer mislim da je pomogao ljudima da prebrode neke svoje probleme i da se zbliže.Eto ;)
Barbiel je anđeo, zaštitnik djece, i zato smo to ime nadjenuli Udruzi za pomoć u obitelji, jer obitelj u današnje doba doista treba Barbiela. Svrha joj je pomagati najpotrebitijim njezinim članovima – djeci i starijima. Glavna joj je zadaća stručna potpora roditeljima da onda, kad to oni sami zbog mnogobrojnih obveza nisu u mogućnosti činiti, kreativno osmišljavaju vrijeme djetetu kako bi sretno i ispunjeno raslo u odraslu osobu, spremnu za sutrašnjicu.
Videla sam te u snovima,nasmiješila se tvom liku,žurio si prema meni a ja stidno kao neka djevojčica uputila ti stidan pogled.A onda sam okrenula glavu na stranu kako ne bi pročitao previše.Jedan osmijeh je rekao sve,čak i više no što bi bilo koja riječ mogla opisati.Prišao si mi a ja sam opet neznajući kako ćeš reagirati pružila ti ruku i blagi poljubac na obraz,iskoristio si priliku i spustio mi poljubac na usne.Opet sam se nasmiješila i poželjela ti dobrodošlicu u svoj sanjivi svijet.I ti si se nasmješio ,onako vragolasto,dječački,razdragano,a ja se osjetila ženom, o da ženom.Padala je kiša i kvasila ulice a ja i ti pokisli kao crkveni miševi,nismo ni primjetili da ja u ruci držim kišobran.Hodali smo ,pričali,smijali se.
Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav. Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas. Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te. Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti. Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti.. Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam.........
Otvorio bih novu temu cisto da vidim sta misle ljudi koji su u slicnoj poziciji kao i ja jer ovi "normalni" me ne razumiju nikako, nazalost. Imam 32 godine i brak iza sebe u kojem sam dobio sina (20 mj) koji je pripao bivsoj (o tome necu da komentarisem uopste). U navedenoj vezi sam bio 5 godina i 2 u braku uglavnom je bilo tolerantno......(sto i kako sam ostao u tom braku takodjer drugi put). Nakon prilicno stresnog razvoda nakon skoro godinu dana samoce (ne racunajuci prolazne avanture koje me nisu ispunjavale emotivno) naisao sam na djevojku koja mi je prema skoro svim mojim kriterijima odgovarala i onako "legla" na prvu. Djevojka je mladja.Ima 22 godine.
Za vrijeme ručka nešto me stisnulo oko srca, ono uobičajeno, ali ujedno alarmantno, blaga aritmija, poremećaj disanja. Trajalo je kraće od treptaja oka. Prvo što mi je palo na pamet je da će tanjur s dopola pojedenom tjesteninom u umaku od rajčica biti zadnje što sam u životu vidjela, slika koju nosim kao zadnji znamen kratkog vijeka na ovom svijetu. Mašta ide dalje, ne mogu je zaustaviti. Sljedeća slika je kako moja kćer vrišti i diže mi glavu iz tanjura, grozna slika, špageti vise s mog nosa, iz usta, na kapku mi komadić rajčice... Pretpostavljam da nam se strah od smrti javlja odmah po rođenju, ostatak života se borimo da se taj tren što je više moguće odgodi. Onda uđeš u 40-te i uloviš se kako to više ne radiš instiktivno, negdje se usput zaraziš virusom hipohondrije, napadi panike se javljaju i kad kihneš zbog grinja.
Prastajte slijepi,gluhi,nijemi,stari.bolesni,prognani,usamljeni.Prastajte nesrecni…Oprostite za pesmu koju je tuga mozda zauvek zarobila u vasim srcima. Pesmu o ljubavi, mladosti, zivotu. Prastajte, jer je danas moje srce peva! Prognani, ja imam svoj dom i u njemu kutiju sa dve velike drvene zvezde. Na jednoj je glagoljicom napisano “sreca”, na drugoj “tuga”. Usnim li lep san, ujutru izvucem jednu. Ako je “sreca”, ostvarice se…A onda ustajem i cesljam dugu kosu. Volim kada mi meko pada na vrat. Pravim grimase u ogledalu. Tako se sama zabavljam… Na starom gramofonu, stara ploca i pesma o “zivotu obicne zene.Sunce se radja…
U istom trenu sam i sretna i tuzna,jer je jedino on pokusao i uspio da ostavi radost i teske suze ljubavi. Sretna sam sto ispod ovog neba postoji jedna osoba koja umije da voli na poseban nacin.Imala sam srecu da dozivim najljepse trenutke iz ljubavnih romana.Tuzna sam jer smo tako blizu a tako daleko.Da priznajem da smo oboje bili zaneseni,opijeni mirisom ljubavi.Kao da smo usnuli na obali mora a valovi nas svojom pjenom zapljuskivali.Duse su nam tako iskrene i ciste.Njeove rijeci upucene meni umele su da probude nesto sto je godinama bilo negdje na dnu duse.Uspio je da probudi ceznju koja je godinama tinjala i od umora postala tiha i nevidljiva.A osvojiti rijecima,lijepim ponasanjem,znaci mnogo vise nego poljubac i dodir,To je vjecnost koja ne bledi,kao da su rijeci ostale urezane i niko ih ne moze izbrisati ni promijeniti.Sjecam se te njeznosti pogleda i dodira,vjetrica i suznih ociju.U tom trenu da sam bila trun u njegovoj vodi odnela bi me struja....